Odnos između spola kao biološke kategorije i roda kao gramatičke kategorije u mnogim je jezicima značajna lingvistička tema. Činjenica da i u biologiji, kad govorimo o spolu, i u gramatici, kad govorimo o rodu, tradicionalno operiramo terminima muški i ženski – može zbuniti čak i bolje upućene korisnike jezika. U površnim interpretacijama nerijetko se između muškog spola i muškog roda, odnosno ženskog spola i ženskog roda, uspostavlja načelna jednakost, koja se smatra “prirodnim rodom”. Gramatike poznaju i priznaju izuzetke i rado ih navode. Tradicionalni su izuzeci riječi curetak (koja je muškog roda) i muškarčina (koja može biti i muškog i ženskog roda), koje “malo” kvare spomenutu “prirodnu” koncepciju, dok postojanje srednjeg roda potpuno izlazi izvan nje. Takvi nas “izuzeci” ili “nepodudaranja prirodnog i gramatičkog roda” podsjećaju na to da ne smijemo miješati biološke i gramatičke pojave “nasilu” te jednima objašnjavati druge bez dokaza da su suštinski i izravno povezane. A rod i spol ne možemo smatrati izravno povezanima, jer između njih stoji ćudljiv i nepredvidljiv filter: društvo, odnosno sistem vrijednosti koje se u njemu prihvaćaju.
Situaciju ne olakšava ni činjenica da i same prirodne “vrijednosti” nisu uvijek jasne, isključive niti nepromjenljive. Tipičan primjer takve pojave je hermafrodit. Hermafrodit se u Rječniku bosanskoga jezika (S. Halilović, I. Palić, A. Šehović, 2010, str. 359) definira kao “biol. organizam koji ima biološke odlike obaju spolova; dvospolac”. Ovako kako je definirana, riječ se može jednako odnositi i na puža i na čovjeka. Sama riječ hermafròdit, bez obzira na definiciju i biološke karakteristike, muškog je roda. To je gramatička činjenica. U Rječniku je također navedena i riječ hermafroditkinja, koja znači isto što i hermafrodit, ali je s gramatičkog stajališta ženskog roda. Nameće se zaključak da će upotreba jednog ili drugog oblika biti uvjetovana društvenim, možda i individualnim činiocima. Također je očigledno da je u rječniku predviđeno jedno ili drugo rješenje – kojima jezik već raspolaže, a nije predloženo nikakvo treće rješenje. Društveni “filteri” ili društveni pritisak nisu nametnuli treće rješenje.
Ipak, ni biologija, ni društvo, ni gramatički sistem nisu statični. Nije nemoguće zamisliti dan kada ćemo morati potražiti ili prihvatiti “treća rješenja”. Kao što bi putovanje kroz vrijeme naprijed i nazad moglo uzrokovati potrebu za povećanjem broja vremenskih glagolskih oblika, tako bi i definiranje većeg broja rodnih identiteta moglo izazvati potrebu za novim gramatičkim rješenjima koja bi se odnosila na te identitete. Naučnofantastična literatura i medijska produkcija već su nam predstavljale vanzemaljske vrste u kojima spol nije binarna vrijednost. Po mom mišljenju, filmski je najuspjeliji prikaz trospolne vrste onaj koji je predstavljen u epizodi Cogenitor naučnofantastične serije Star Trek: Enterprise. U spomenutoj vrsti postoje muškarci i žene, koji su ravnopravni i punopravni članovi društva, i postoje kogenitori, treći spol, koji su društveno obespravljeni (nemaju ni imena), ali čije je sudjelovanje neophodno za začeće, odnosno biološku reprodukciju.
Definiranje novih rodnih identiteta više nije pojava koja je prisutna samo u naučnoj fantastici. Prisutna je i postaje sve više prisutna u savremenom društvu. Nedavno smo jedan bliski saradnik i ja dobili stručno pitanje o rodu i nebinarnim identitetima od jednog urednika Wikipedije na bosanskom jeziku, korisničkog imena Srđan. Budući da sam u to vrijeme ja imao više vremena, preuzeo sam obavezu da odgovorim. Nakon odgovora od urednika sam dobio saglasnost da objavim prepisku, što i činim u nastavku teksta (uz neznatne prilagodbe teksta odgovora formatu bloga), nadajući se da će i pitanje i odgovor nekome koristiti.
Pitanje
Poštovani,
želio bih Vam postaviti pitanje povezano s ponešto novijim tendencijama mijenjanja ličnih zamjenica u engleskom jeziku. Naime, jedan sam od urednika bosanskoga ogranka internetske enciklopedije Wikipedije i nedavno smo naišli upravo na jedan problem jezičke naravi; muzičarka Demi Lovato počela se služiti zamjenicom “they” (koja u engleskom jeziku označava i treće lice množine i neutralni rodni parnjak za “on” i “ona”), što je u članku o toj osobi jedna urednica prevela kao “oni su”. S obzirom na to da mi takvo rješenje nije imalo previše smisla (jer je to nespretno prenošenje glavnog značenja zamjenice “they” u naš jezik, a i u muškom je rodu), odlučio sam preoblikovati članak tako da u njemu bude svojevrstan kompromis (npr., on/-a, rođen/-a je).
Da se vratim na konkretno pitanje: u dosad objavljenim gramatikama ne nalaze se adekvatni primjeri za takve situacije, a s obzirom na to da su zamjenice zatvorena skupina promjenjivih riječi, nisam mogao iznaći bolje rješenje, pa bih Vas zato molio za pomoć. Biste li mi mogli ponuditi kakvo bolje jezičko rješenje u tom kontekstu?
Unaprijed Vam zahvaljujem na odgovoru!
Odgovor
Prije svega, zahvaljujem na pitanju i cijenim što ste nam se obratili za konsultaciju. Ovo je jedan od rijetkih slučajeva da “internet” traži savjet od struke, jer obično biva obrnuto.
Vaše je pitanje veoma zanimljivo, ali je i teško. Da bi se na njega ispravno odgovorilo, potrebno je imati u vidu suštinu jezika kao sistema i njegove različite uloge u ljudskom životu, različite činioce koji upravljaju jezičkim izborom i, napokon, efekte koji se tim izborom postižu.
Vaše se pitanje tiče RODA kao kategorije koja može imati biološku, društvenu i gramatičku prirodu. Čuvena lingvistica Alexandra Aikhenvald, autorica knjige How gender shapes the world, o različitim aspektima roda kaže:
“Prvo, PRIRODNI ROD (ili spol) odražava dihotomiju između žena i muškaraca ili ženki i mužjaka. A možda se danas pojavljuje i više razlika!
Drugo, DRUŠTVENI ROD odražava društvene implikacije, očekivanja i norme po kojima se biva žena ili muškarac. Društveni rod je status koji se postiže unutar društva.
I treće, imenice nekog jezika mogu se podijeliti na LINGVISTIČKE RODOVE. Tada će jedna klasa biti označena na jedan način, a druga klasa na drugi način. Klasa koja uključuje riječi koje se odnose na ženke bit će nazvana “ženskim rodom”. Ona koja uključuje riječi za muškarce bit će “muški rod”. Jezički se rodovi definiraju preko svojih muških i ženskih članova, ali često obuhvataju više od toga.” (Lingvazin VI/1, 2018, str. 16)
Vaše se pitanje tiče spomenutog “više razlika” i “više od toga”. Znamo da jezik ima dovoljno sredstava da zadovolji sve komunikacijske potrebe zajednice, a u zajednici ima dovoljno kreativnosti i interesa da se te potrebe zadovolje. U konkretnom slučaju imamo posla s relativno novom pojavom (osoba tvrdi da nije ni “on” ni “ona”) i da odsad “službeno mijenja svoje zamjenice u they/them”, kako stoji na hrvatskoj Wikipediji. Razumljivo je da se “u dosad objavljenim gramatikama ne nalaze (se) adekvatni primjeri za takve situacije”, kako ste napisali u svojoj poruci, jer i nije bilo takvih situacija. Ako (ili kad) takve pojave zajednici postanu značajne toliko da se pozabavi gramatičkim problemima u vezi s njima, zajednica će to učiniti, a lingvisti registrirati u gramatikama. Dotad će zajednica imati posla da u vezi s ovakvim slučajevima odgovori na biološka i društvena pitanja.
A što se tiče jezičkih rješenja, znamo da je u zajednici dosta teško postići jedinstvo i u vezi s jednostavnim pitanjima, kao što je “lahko” i “lako”, a kamoli preko noći uključiti u sistem novu ličnu zamjenicu. U vezi sa sličnim slučajevima mogu se otvoriti i druga pitanja koja se tiču gramatičkog roda: je li osoba koja je u pitanju pjevač ili pjevačica, je li nekome sin ili kćerka, brat ili sestra, da li govorimo o njegovim ili njenim problemima… Koliko dosad znamo, Demi Lovato ima rješenje samo za nominativ i akuzativ zamjenice za sebe kao treće lice u engleskom jeziku koje je u skladu s jednom dosta raširenom tendencijom izbjegavanja generičke upotrebe zamjenice he u engleskom jeziku tako što se umjesto he koristi they. Ne nudi, dakle, rješenje ni za jedan drugi jezik, a u drugim jezicima sve može biti dosta kompliciranije.
Da zaključimo, u ovom trenutku, kao lingvisti (gramatičari, leksikografi, sociolingvisti…), nemamo nikakva osnova da Vam damo neku preporuku. Nemamo obilne potvrde upotrebe niti osnova da predvidimo hoće li zajednici uopće biti bitno da za ovakve slučajeve stvara nova rješenja ili će koristiti postojeća. Preporuke bismo Vam mogli dati samo u svojstvu aktivista, a to ne želimo. U skladu s kompetencijama koje imam kao izvorni govornik bosanskog jezika, mogu reći da mi je svako od rješenja koja ste nam predočili jednako neprirodno. Kao lingvistički konsultant, mogao bih predložiti:
a) da koristite zamjenicu ona, kako je na Wikipediji na srpskom jeziku,
b) da, ako želite eksperimentirati i dozvoliti sebi umjerenu dozu aktivizma i priliku da budete lučonoša ideje reorganizacije odnosa između biološkog, društvenog i gramatičkog roda bez proširenja zamjeničkog sistema bosanskog jezika, pokušate sa zamjenicom ono, koja nije ni muškog ni ženskog roda, već je dio jezičkog sistema, a ima sve potrebne “prateće elemente” (sve padeže, sistem glagolskih nastavaka koji omogućavaju slaganje s njom, prisvojne zamjenice…) ili
c) da pokušate vješto izbjeći svaki gramatički pokazatelj roda u članku o dotičnoj osobi. To je elegantno rješenje, primijenjeno je na Wikipediji na hrvatskom jeziku. Ono nije trajno održivo, jer podrazumijeva “guranje problema pod tepih”, ali je korektan konsultantski savjet.
___________________
Zahvaljujem vam na čitanju. Za još neke zanimljive informacije o odnosu roda i spola (je li gramatički prihvatljiva konstrukcija ja sam moglo?) pročitajte moj rad “O upotrebi pridjeva i glagolskih pridjeva srednjeg roda u sastavu predikata rečenica kojima je subjekt prvo ili drugo lice”.