Imao sam čast posljednjih deset dana augusta provesti u Dubrovniku, gdje sam prisustvovao 50. seminaru Zagrebačke slavističke škole. Seminar se realizira kroz lektorate i proseminare na kojima se uči i govori o različitim temama koje mogu biti zanimljive nastavnicima, znanstvenicima, prevoditeljima, kulturnim djelatnicima i studentima koji se zanimaju za hrvatski jezik, književnost i kulturu. O stručnim sadržajima seminara nema potrebe ovdje posebno pisati, jer su detaljno predstavljeni na internetskoj stranici Zagrebačke slavističke škole. U ovom osvrtu želim prvenstveno pohvaliti upravu Škole zbog besprijekorne organizacije, ali i odati priznanje dijelu kroatističke zajednice koji se trudi u vezi s organizacijom seminara već pedeset godina. To nije malo i zaista zaslužuje čestitke i poštovanje. Zamislimo samo koliko je to sastanaka, izvještaja, pregovaranja, traženja sredstava, dozvola, podrške… A zamislimo i koliko je to posvećenosti, odgovornosti i ljubavi prema svome poslu i svojoj kulturi. Svako ko je ikad organizirao bilo kakav događaj zna koliki je trud potreban. A onda zamislimo sve to pedeset puta, s nesmanjenom žestinom – uspješno.
Iz ličnog ugla mogu reći da mi je sudjelovanje u radu ovogodišnjeg seminara bilo veoma poticajno i korisno. Polaznici i predavači na seminarima i lektoratima imali su priliku i mnogo reći i mnogo čuti, tako da su svi imali priliku za učenje i umrežavanje. Čini mi se da je za kraj ovog kratkog osvrta prikladno citirati jednu misao s predavanja profesora Leszeka Małczaka sa Šleskog univerziteta u Katowicama. Profesor Małczak je, govoreći o temi Hrvatski odjeci u Poljskoj – problemi recepcije prijevodne književnosti u nacionalnoj književnosti i kulturi, pri kraju predavanja postavio programsko pitanje šta dalje i dao odgovor koji, bar kako meni izgleda, pokazuje pravi smjer u kome treba gledati:
“Treba se boriti za svoje mjesto i vidljivost na globalnom tržištu na kojem se svi natječu sa svima.”
U ovom je trenutku Zagrebačka slavistička škola, bez sumnje, vrijedan, aktivan i iskusan borac koji na globalnom tržištu dostojno predstavlja hrvatski jezik, književnost i kulturu, promovira njihove vrijednosti i osigurava im vidljivost. Školi želim sve najbolje u budućnosti.
O dobrim stvarima treba govoriti. To je najbolji način da se za njih čuje i da dobiju priliku da postanu modeli na koje će se drugi ugledati. Nadam se da će jednom dovoljan broj stručnih, mudrih i utjecajnih ljudi gledati u istom smjeru pa po uzoru na Zagrebačku i druge slične inozemne škole početi organizirati bosnističke škole za strane slaviste u Bosni i Hercegovini.
Hvala na čitanju. Pratite me na društvenim mrežama Facebook i Instagram.