Malo je datuma u prošlosti Bosne i Hercegovine koji su toliko obremenjeni historijskim značajem i simbolikom kao što je 29. august 1189. godine – datum potpisivanja Povelje Kulina bana. Povelju mnogi proglašavaju “rodnim listom bosanske državnosti”. Po nekima je možda više opravdano smatrati je “uvjerenjem o državljanstvu”, a za treće je Povelja, osim što je svjedočanstvo o bosanskoj pismenosti, državnosti i dobrohotnosti prema susjedima, i svojevrstan spomenik slobodnoj trgovini. Kako god da je shvatimo, moramo priznati da se 29. august u Bosni i Hercegovini uglavnom doživljava kao značajna godišnjica, koja ima potencijal da se obilježava s pozitivnim emocijama.
Međutim, uprkos tom potencijalu, 29. august u medijima i općenito u društvu obilježavao se “gledanjem unatrag”: podsjećanjem na značaj potpisivanja Povelje i bana Kulina i žalom što nijedan primjerak nije u Bosni i Hercegovini. Takav pristup nije donosio ništa. Srećom, nije ni smanjio količinu pozitivne energije koju emitira ovaj datum. Bilo je samo pitanje vremena kada će neko taj značajni datum proglasiti “danom nečega” što se može korisno upotrijebiti u sadašnjosti – radi bolje sadašnjosti i budućnosti.
Konačno je 2020. godine Bošnjačka zajednica kulture “Preporod” objavila da će 29. august nadalje obilježavati kao Dan bosanske pismenosti. U ovom trenutku ne možemo znati kako će “Preporod” ili bilo ko od nas iskoristiti priliku koja je nastala definiranjem ovog atraktivnog svečanog dana. Niko ne zna kako će ko sljedeće godine tumačiti riječi “bosanska”, “pismenost”, a i za “dan” ne možemo biti sigurni. Ipak, držim da je konačno usmjeravanje 29. augusta na savremena pitanja i pitanja budućnosti važna prekretnica u našem poimanju tog datuma. Nema razloga da se ta inicijativa ne prihvati i da se ovaj dan ne ustabili u popisu svečanih dana važnih za jezik.
Svaki “jezički datum” koji će privući pozitivnu pažnju javnosti (a to podrazumijeva i proizvođače i konzumente “jezičkih proizvoda”, potencijalne finansijere jezičkih istraživanja i nadarenih učenika te kreatore politika) može doprinijeti da se problemi koji postoje u vezi s upotrebom jezika, jezičkim pravima, pismenošću ili nepismenošću detektiraju, analiziraju i da se počne aktivnije raditi na njihovu rješavanju. Postoji već nekoliko takvih datuma. Neki imaju međunarodni značaj, kao što su Međunarodni dan maternjeg jezika (21. februar), Međunarodni dan pismenosti (8. septembar) i Evropski dan jezikâ (26. septembar). Oni su dosad uglavnom poznati u Bosni i Hercegovini i svi kojih se tiče, uključujući većinu škola i medija, posvećuju pažnju njihovu obilježavanju i iskorištavanju promotivnog potencijala koji imaju. Međutim, ako pogledamo učinke kampanja promocije i učenja koje traju samo jedan dan, vidjet ćemo da se za jedan dan veoma malo postiže. Može se čitati mali broj stručnih intervjua, poslušati mali broj predavanja, promocija, edukativnih emisija – i već sutradan svi se posvećuju novim (nejezičkim) temama i idejama.
S druge strane, svjedočimo i da lingvistički stručni kolektivi mogu zasnovati i održavati višednevne, odnosno višesedmične stručne događaje. Dobri primjeri su Dani Instituta za jezik (koje organizira Institut za jezik Univerziteta u Sarajevu od 21. februara do 21. marta) i Mjesec hrvatskog jezika (koji organizira zagrebački Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje od 21. februara do 17. marta). U periodu od nekoliko sedmica može se voditi značajna stručna kampanja koja može polučiti trajne rezultate. Smatram da bi za jezik i pismenost bilo veoma korisno ustanoviti više takvih dugotrajnijih događaja, a nacrt jednog takvog predstavljam u nastavku teksta.
Uvezivanje nekoliko značajnih datuma u okvire jedne kampanje moglo bi privući više pažnje javnosti na jezička pitanja nego što ti datumi mogu pojedinačno. Period od 29. augusta (Dana bosanske pismenosti) do 26. septembra (Evropskog dana jezikâ) ima najviše potencijala. Između ovih datuma smješten je 8. septembar (Međunarodni dan pismenosti). Stoga, ne želeći ni najmanje umanjiti značaj BZK “Preporod” (koja je ustanovila Dan bosanske pismenosti), niti UNESCO-a (koji je ustanovio Međunarodni dan pismenosti), niti Vijeća Evrope (koje je ustanovilo Evropski dan jezikâ), već baš naprotiv, pridružujući se njihovim dobrohotnim težnjama – predlažem da ustanovimo i ubuduće obilježavamo Mjesec bosanske pismenosti.
Na početku ovog perioda (stručnog događaja) jeste Dan bosanske pismenosti, koji asocira na početke bosanske pismenosti (ali samo simbolički, jer je pismenost osvjedočena i ranije), a na kraju Evropski dan jezikâ, koji podsjeća na mjesto bosanskog među modernim evropskim jezicima i zaziva mu evropsku budućnost. Između njih je, kako spomenuh, Međunarodni dan pismenosti, koji dodaje cijelom mjesecu globalnu dimenziju.
Osim ovih simboličkih argumenata, važni su i praktični argumenti. Septembar je mjesec kada počinje nova školska godina i kada učenicima pismenost postaje značajniji činilac u životu nego što je u toku ljeta. To je i prilika da se, zahvaljujući pojačanim aktivnostima, istakne značaj pismenosti i nastave jezika i u poređenju s drugim nastavnim predmetima. Ovo ne treba razumjeti kao moje pristrano favoriziranje vlastite struke i nipodaštavanje drugih predmeta. Ne. Ovo je samo prilika da se podsjetimo da se svi školski predmeti predaju i sve naučne spoznaje prenose zahvaljujući jeziku i da je za njihovo uspješno funkcioniranje potrebna pismenost.
Nažalost, septembar je najčešće mjesec kada problemi diskriminacije đaka Bošnjaka u povratničkim mjestima dolaze do izražaja i kad se više nego ikad javlja potreba da sva javnost govori o tome i potakne lidere u “ušuškanijem” dijelu BiH da budu lideri, a sudove da budu sudovi.
Da zaključim, u toku jednog aktivnog, posvećenog, dobro isplaniranog mjeseca može se postići mnogo manjih ili većih rezultata, određeni procesi i proizvodi mogu se izvesti od ideje do realizacije. Za jedan mjesec mogu se organizirati i uspješno završiti kursevi ili radionice svih savremenih i historijskih pisama bosanskog jezika. Može se napisati brošura, prevesti značajan tekst, održati ozbiljan kurs ili niz radionica i predavanja koja se tiču bilo koje teme. Može se organizirati sajam, vrhunske kampanje vidljivosti ili skupljanja sredstava, ekskurzije. Može se pokrenuti i ustabiliti ozbiljan blog… Postoji još bezbroj mogućnosti.
Nadam se da će vas ovaj tekst potaknuti na intenzivne aktivnosti koje se tiču širenja pismenosti i jezičke kulture i iskorjenjivanje nepismenosti kod nas i u svijetu, za dobro svih.
Hvala na čitanju.